Uprkos činjenici da su čvorci daleko od nove ptice za ruska prostranstva, ne znaju svi za tako karakterističnu osobinu za njih kao žuti kljun, koji međutim nije obdaren svakim predstavnikom reda, već samo pojedinačnim vrstama.
Određene vrste iz porodice čvoraka
Porodica čvoraka ima oko 32 vrste, a samo nekoliko njih ima žuti kljun u jednom ili drugom stepenu.
Bivoli čvorak sa žutokljuncima
Ime ove ptice govori samo za sebe: prilično jak kljun stalno je žute boje, a sam gornji dio razrijeđen je blago crvenom bojom. Takva ptica u pravilu ima dužinu do 21 centimetar, a težina joj se kreće od 55-69 grama. Sva perjanica podijeljena je u obojena područja: glava je nešto tamna, vrh tijela je tamno smeđi, rep je svijetlo bež, gornji dio dojke je svijetlosmeđi, a trbuh je predstavljen u mješavini žuto- zlatne i žuto-smeđe boje. Na teritoriji Rusije ni na koji način ne mogu se naći žutokljuni čvorci, već su stanovnici Afrike i Sinegala.
Sivi čvorak
Sljedeća vrsta - sivi čvorak - ima boju koja odgovara njegovom imenu u trbušnom i torakalnom dijelu, ali na glavi se, osim crnog, može naći i bijelo perje. Imaju žuto-narančasti kljun s tamnim vrhom. Sive ženke su puno svjetlije boje od mužjaka ove vrste.
Obični čvorak
Najčešća vrsta je obični čvorak, poznatiji kao spak, koji je prilično male veličine. Njegova je dužina 18-21 centimetar, ali težina 75 grama. Obični čvorak ima prilično dugačak kljun sa zakrivljenjem prema dolje, ali ne previše moćan. Što se tiče kljuna, vrijedi napomenuti da standardni crni kljun postaje žut samo tijekom sezone uzgoja.
Sveta myna
Ptica reda čvoraka koja živi na Šri Lanki, na jugozapadu i istoku Indije, na Himalaji. Njegov izgled je prilično svijetao: boja je potpuno crna, a na obje strane glave nalaze se jarkožuti dijelovi kože, noge i kljun također su u boji limuna. Veličina rudnika je u prosjeku 30 cm. Hrane se i voćem i insektima.
Karakteristike sezonskih promjena
Promjena godišnjeg doba može utjecati i na boju kljuna kod čvorova. Na primjer, u proljeće snažni kljun mužjaka dobiva svijetlu limunsko-žutu boju, dok u ženke postaje smeđkasto-crn. Kroz ljeto ostaje žarko žuta boja muškog kljuna, ali do jeseni postaje smeđa. S početkom zime polako posvjetljuje od samog početka do kraja, a bliže proljeću vraća se u nekadašnju limunsko žutu boju. Sezonske promjene se ne odražavaju samo u boji kljuna, već i u shemi boja samog perja. Zbog činjenice da se čvorci linjaju i novo perje raste s bijelim mrljama po rubovima, u jesen i zimu djeluju bogato bijelo zbog boje perja, ali do proljeća se vraćaju u svoju crnu boju.
