Neki ljudi misle da znaju odgovore na sva pitanja, ali zbog najjednostavnijeg i najočitijeg dječjeg pitanja o boji trave, nebu ili slanom ukusu vode u moru mogu vrlo dugo sjediti u potpuna sedžda. Sjećate li se zašto je piletina žuta?
Male piliće trebaju biti tiše od vode, ispod trave. U suprotnom, postoji veliki rizik da postanu večera za grabežljivce. Naravno, žuta nije vrlo neugledna, pogotovo u dvorištu usred crnog blata ili zelenog lišća. Ali priroda pruža puno toga, a boja piletine jedan je od drevnih odbrambenih mehanizama razvijenih u procesu evolucije prije mnogo godina.
Činjenica je da su ranije, mnogo prije masovnog pripitomljavanja pilića, vodili divlji način života i gnijezdili se na poljima među visokom travom. Period inkubacije jaja i pojave potomstva pao je krajem ljeta i početkom jeseni. A male piliće počele su samopouzdano trčati među poljskom travom baš u trenutku kad se osušila i požutjela. Otuda maskirna boja - gotovo je nemoguće primijetiti žutu piletinu u žutoj jesenskoj travi.
Naravno, nisu sve piliće žute, neke pasmine pilića rađaju se šarene, sive ili čak crne. Ali ovo je daleko od slučajnosti. Budući da su divlji preci pilića živjeli ne samo na poljima, već i u šumama, pa čak i na stjenovitim planinskim livadama, boja pilića varirala je u zavisnosti od staništa ptica. Priroda sve vrlo dobro predviđa, a tamo gdje je pilićima trebao sivi paperj da budu nevidljivi među kamenjem i komadima zemlje, više nisu bili žarko žuti, već šareni.
Zašto pilići, kao odrasli, gube žutost i postaju crveni, bijeli, crni ili šareni? To ne čudi, činjenica je da žutu boju pilićima ne daje trajno pero, već paperje, koje je potpuno zaklonjeno od pogleda nakon rasta perja. Odrasle ptice više ne trebaju biti potpuno nevidljive, jer se bolje mogu sakriti i znati malo više o životu od malenih. Zbog toga pilići sa godinama dobijaju boju karakterističnu za svoju pasminu, gubeći netaknutu žutost i mladalačku naivnost.
