Apsolutni rekorder u brzini leta među svim pticama je sokol peregrin, koji je uobičajen na svim kontinentima planete, osim na Antarktiku. Ovisno o intenzitetu i karakteristikama boje, ornitolozi razlikuju 17 podvrsta ovih sokolova, ali svi lete podjednako brzo, nadmašujući čak i crne brzove.
Instrukcije
Korak 1
Prema provedenim istraživanjima sokolova u divljini i tokom njihovog lova, u brzom i ronilačkom letu, sokolovi mogu postići brzinu od preko 322 kilometra na sat, odnosno oko 90 metara u sekundi. Obično, u lovu, sokol lebdi na nebu, a nakon pronalaska plena uzdiže se direktno iznad njega i doslovno pada gotovo pod pravim uglom. Promatrači ptica takvu vrstu lova nazivaju i "klađenjem". U neposrednoj blizini žrtve sokol-udarac tangencijalno ga pogađa savijenim i čvrsto pritisnutim tijelima. Štoviše, ptica svoj glavni „ulog“čini na moćnim pandžama stražnjih prstiju, koje mogu zadati vrlo jak udarac, od kojeg trenutna smrt može nastupiti čak i kod velikih glodavaca.
Korak 2
Seksualna zrelost u sokolova potomaka nastupa do druge godine života, a formirani parovi ostaju vjerni tijekom života ptica. Sokoli se gnijezde na kamenju, pored litica, rjeđe na krovovima ili izbočinama stambenih zgrada. U modernim je gradovima, naravno, gotovo nemoguće pronaći takve ptice, ali u srednjem vijeku bilo je prilično često susresti sokolove peregrine u evropskim gradovima.
Korak 3
Ova ptica izgleda vrlo ponosno i impresivno. Dužina tijela sokola je oko 35-55 centimetara sa rasponom krila od gotovo jednog i po metra. Za razliku od ostalih porodica ptica, ženski sokolovi su obično mnogo veći od mužjaka. Ova karakteristika je tipična za gotovo sve sokolove. Težina ženke je 900-1400 grama, a mužjaka 500-750 grama. Izgledaju isto, bez ikakvih posebnosti u izgledu, ovisno o spolu ptica.
Korak 4
Tokom posljednjih nekoliko stoljeća sokol-poturica smatra se prilično rijetkom pticom koja, iako ima visoku prilagodljivost novim krajolicima i vremenskim prilikama, još uvijek jednostavno nema vremena za prilagodbu brzim klimatskim promjenama i invaziji grada uobičajena staništa. Po prvi put su promatrači ptica počeli alarmirati u drugoj polovini 19. stoljeća, kada se situacija znatno zakomplicirala početkom masovne upotrebe štetnih pesticida u poljoprivredi. Pored izumiranja pojedinih jedinki, drugi su značajno smanjili izleganje pilića, ugrožavajući cijelu vrstu. Trenutno su mnoge sorte proizvoda za uzgoj već zabranjene, a naučnici se i dalje bore za očuvanje sokolova sokova u šumama, uključujući i ruske.
